Mogla bih triput tamu progutati
samo da se vrati
sve ono što vrijedilo je...
A sada beznačajno pluta u eteru
mog djelića života.
Možda sam samo sjetna
kao voćka koja izgubi plodove u jesen,
možda mi ništa ne znači,
ali tu je u blizini.
Moje srce. Osjećam ga.
U borbi sama sa sobom gubim.
Pa ga vraćam gdje mu je mjesto.
Moje srce. Nek zapleše...
A tako se stidi.
Nema komentara:
Objavi komentar