Kradem komadiće ljeta
i lijepim ih u spomenar sjećanja.
Da se ne izgube,
da ne otplove nekamo.

Ne volim ih tražiti,
radije da su na jednom mjestu.

A kada zahladi,
komad po komad slažem,
kao puzzle...
I buljim u njih dok se ne rastope
od topline koju su mi dale.