Sam

Ta mala riječ
visi s litice postanka svemira.
I na njegovu kraju.

Sami dolazimo,
sami odlazimo...
Sve što između živimo,
sve one koje usput sretnemo
volimo...


Samo su umjetni nadomjestak
iste te praznine
da se ne bismo osjećali
kao taj neizbježan
početak i kraj.

Kradem komadiće ljeta
i lijepim ih u spomenar sjećanja.
Da se ne izgube,
da ne otplove nekamo.

Ne volim ih tražiti,
radije da su na jednom mjestu.

A kada zahladi,
komad po komad slažem,
kao puzzle...
I buljim u njih dok se ne rastope
od topline koju su mi dale.

...ne prolazi

Ne znam je li to,
strah ili želja
kada me dotakneš...

I može li dodir biti tako snažan
da pomiče planine?
I poljubac toliko meden
da se pčele posrame svoga meda?

Ringišpil u glavi i hrpa drvenih konjića
koji se vrte u krug bez prestanka…
mirisi koji ostaju
kao uspomene koje bi trebale izblijediti.

Pa čvrsto stisneš oči
moleći se da prođe.

Ali ne prolazi.

...napiši mi pjesmu

Napiši mi pjesmu
neka teče kao slap,
neka klizi kao suza
samo da se u lokvu ne pretvori...

Napiši mi pjesmu
pošalji s njom osmijeh
topao kao ljubavnici
koji se krišom pogledima maze.

Dodaj prstohvat soli
samo da se u more ne pretvori...
Napiši mi pjesmu.

...neizrečeno

Izgubljena među strancima
pokušavam voljeti samu sebe,
A lako je letjeti s gomilom.

No odlazim u svijet meni miliji...
U svijet,
gdje jedna zraka sunca
zrači kao ono cijelo.

U svijet gdje mjesec kao ulje na platnu
ocrtava svoje tijelo na površini mora...

Ondje gdje nitko ne zna
kako se zovem
A svi me znaju kakva jesam.

Ondje gdje osmijeh ne znači prezir
već sreću.

Ondje gdje suza ne napravi rijeku
već stvori zagrljaj,
a kad oblaci prekriju nebo
ne bojiš se da ćeš ostati sam.

U mom svijetu
ljubav ne isčezava poput sunca.

Ona ostaje...
i kad riječi gube smisao,
i kad 'volim te' ne bude izrečeno.

...prijatelju

Nije mi toliko teško što ti ne čujem glas
niti me boli to što se ne javljaš,
odavno sam zaboravila na mržnju,
odavno me prestao boliti trbuh od smijeha.

Tvoj pogled poput čistog neba
i osmijeh poput kapi rose
srećem još u snovima samo...
i teško je zato zaboraviti te tamo.

Nit' me boli što ne pitaš kako sam
nit' me smeta što si tako blizu...

Željela bih samo
da već jednom sklopiš oči u miru
i postaneš mi kao nekad
prijatelj.

...moje srce

Mogla bih triput tamu progutati
samo da se vrati
sve ono što vrijedilo je...
A sada beznačajno pluta u eteru
mog djelića života.

Možda sam samo sjetna
kao voćka koja izgubi plodove u jesen,
možda mi ništa ne znači,
ali tu je u blizini.
Moje srce. Osjećam ga.

U borbi sama sa sobom gubim.
Pa ga vraćam gdje mu je mjesto.
Moje srce. Nek zapleše...
A tako se stidi.