napokon vjetar.
Rasplesane krošnje dišu.
Ljeto isparava s tragovima guma na asfaltu.
Ne žalim za zorama,
više me muče sutoni
i sunce koje lijeno klizi niz obronak Krka.
I miris ulja koji ostaje na tijelu
kad izroniš iz mora
pa kao kapi biserja ostavljaju pečat
dok ih sunce ne istopi u mah.
Nestaje spokoj, nestaje ljeto.
Nema komentara:
Objavi komentar